Ivan Jurković rodio se 12. veljače 1955. na Brštanici. U dječačkoj dobi Ivan s obitelji preseljava na Tersanu kod Gabele, pa u Gornje Struge, gdje za stalno ostaje živjeti sa svojom obitelji. Osnovno i srednje obrazovanje završava u Čapljini, Višu ekonomsku upisao je u Splitu.
Poslije završetka školovanja zapošljava se na željeznici u Mostaru, a od 1991. djelatnik je Hrvatskih željeznica u Pločama. Nacionalno nepokolebljiv 1991. godine dragovoljno odlazi u Domovinski rat, za što je i odlikovan.
Sudjeluje 1995. godine u obnavljanju mjesnog Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva „Sveti Petar i Pavao“, koje se 1997. preimenovalo u ZORA. Društvo ZORA zahvaljujući Ivanu i njegovu predanom radu te radu njegovih suradnika postaje jedno od najaktivnih hrvatskih kulturno-umjetničkih društava u Bosni i Hercegovini.
Sa ZOROM je nastupio na „Mandolina Imota“ u Imotskom 1998. godine, što je za ovo mlado društvo bio veliki uspjeh, kada se zna da je nastup na Mandolina Imota vrhunac ove vrste glazbe u Hrvatskoj. Svjedoci smo bili koliko je bio radostan uspješnom nastupom ZORE na ovoj manifestaciji.
Začetnik je ideje i glavni organizator županijske smotre izvornog folklora „Lijera diple nadigrala“, koja se od 2003. održava u Čapljini. Zahvaljujući njegovu skoro profesionalnom odnosu prema radu u ZORI, društvo je nastupilo na svim važnim smotrama folklora. Sudjeluje na smotrama folklora u BiH i na međunarodnim smotrama izvornog folklora „Đakovački vezovi“, a najveće je priznanje njegovu radu i nastup ZORE na „Vinkovačkim jesenima“ u Hrvatskoj. Za uspješne nastupe Društvo je dobilo brojne nagrade, zahvalnice i diplome.
Društvo vodi na Karneval fest Trebižat – Čapljina i na druge domaće i međunarodne karnevale. Sudjeluje Ivan u organizaciji Međunarodnog ljetnog karnevala u Čapljini, a Karnevalska udruga nastupa u vrhunskim karnevalskim maskama, za što dobiva veliko priznanje, poziv na konferenciju FECC (Savez europskih karnevalskih gradova) u Petrogradu, na koju Ivan nije otišao iz opravdanih razloga.
Vodi ZORU na gostovanja u Italiju, Austriju, Mađarsku, Poljsku i Slovačku, gdje s Osnovnom umjetničkom školom Jána Levoslava Bella iz Liptovskog Mikulaša razvija prisne prijateljske odnose.
Na desetu obljetnicu obnove Društva 2005. godine Ivan je angažirao suradnike na pisanju prigodne knjige „ZORA ČUVA OBIČAJE“, u kojoj je iznesen presjek njegove povijesti od osnutka 1936. do 2005. Knjiga je i spomenik Društvu, Ivanu i njegovim prijateljima, koji su utkali sebe u njezinu izradu i u napredak svoje ZORE.
Svjestan koliko znače javni mediji pisani i elektronski za predstavljanje Društva Ivan uspostavlja suradnju s Hrvatskom radio televizijom, koja običaje Badnjeg dana i Božića iz Sruga – Gorice u izvedbi ZORE preko satelita prikazuje gledateljima širom svijeta. Prate Društvo i TV Oskar, Hercegovačka televizija iz Mostara te Federalna televizija iz Sarajeva. Hrvatski radio Čapljina njihov je stalni medijski pokrovitelj koji je s njima i na nastupima u Slovačkoj.
S posebnim je žarom s prijateljima pripremao božićne koncerte i nastupe u Čapljini. Kako je bio veseo i sretan kada je gledao videosnimku posljednjeg Božićnog koncerta, na koji nažalost zbog bolesti nije mogao otići! Ni u teškoj bolesti nije gubio interes i volju za svoje Društvo!
S istim žarom radio je i na projektima koje je organiziralo župsko Pastoralno vijeće župe „Sveti Petar i Pavao“, čiji je bio član. Kako na izgradnji župne crkve, tako i nabavci zvona, instaliranju lustera, osvjetljenja, razglasa i uređenja crkve, do najsitnijih poslova. Za taj predani rad zasluženo dobiva poziv da s prijateljima u svibnju 2003. posjeti Vatikan i bude na audiciji kod svetog oca Ivana Pavla II. To je hodočašće za Ivan bilo „svjedočenje vjere“ sv. ocu papi i Rimskoj crkvi, što je s ponosom isticao.
Ni teška bolest nije ga mogla spriječiti da sa ZOROM ne ode ponovno u Italiju u ožujku 2008. godine posjetiti Sotto il Monte, rodno mjesto kuću i grob Pape Ivana XXIII. I nakon koncerta koji je ZORA