Datum objave:  23. 9. 2009   

Drugi nastavak teksta.

nadredno pisanje grafema t, u riječi pisa spojena su tri grafema: pis, te u riječi napovic? spojeni su i i c. Najviše je ligatura na najstarijem Natpisu Marije Divice, ukupno 11. Sve su dvoslovčane, u njima se spajaju suglasnici: mc, ar, pr, av, ab, mr, a rjeđe suglasnik i samoglasnik, npr. m?, po. Povezivanje suglasnika u ligaturama može se protumačiti kao još jedan primjer utjecaja glagoljske grafije, uz uporabu E za sekvencu ja. Na istom su natpisu potvrđene title iznad riječi m(i)s(e)ca, d(i)v(i)ca, b(o)žija, i iznad brojeva, a zanimljivo je da se iznad riječi p(o)pa i let(o) nalazi nadredno o. Na boljunskim se natpisima ne rabe ligature, po čemu pokazuju sličnost s broćanskim natpisima. Zapravo, to je još jedna poveznica među stećcima istočne Hercegovine i onima iz Brotnja, za koje je A. Benac utvrdio da imaju dosta sličnosti, kako u oblicima stećaka, tako i prema načinu ukrašavanja.[1] Za razliku od te dvije skupine natpisa, na Natpisu Vignja Miloševića često se koriste ligature, a također na Natpisu vojvode Masna.

5. Jezik

5. 1. Uvod

Kad govorimo o jeziku natpisa, treba imati na umu najmanje dvije činjenice: u usporedbi sa sadržajnim, jezičnim i paleografskim bogatstvom što ga imaju rukopisi i drugi dulji pisani tekstovi, natpisi su opsegom i sadržajem općenito kratki, lapidarni, često šturi i stereotipni. Oskudni riječima, oskudni su i slovima, pa katkad nemaju ni sva slova azbuke (kad je riječ o glagoljskim ili ćirilskim spomenicima). Stoga, oni ne omogućuju podrobnu jezičnu raščlambu pojedinih jezičnih i grafijskih oblika, kao što ih pruža obilje i učestalost tih oblika u dugim tekstovima. S druge strane, natpisi imaju jednu prednost pred duljim rukopisima: dublje su i prisnije od njih uronjeni u život: javni društveni, ambijentalni, život pojedinca, mali svakodnevni. Stoga se i oblici živoga govorenoga jezika i dijalekatske osobitosti jednoga vremena i kraja slobodnije pojavljuju na natpisima nego u liturgijskim rukopisima koji su strože vezani za normu.[2] Svi su natpisi stolačkoga kraja pisani hrvatskim narodnim jezikom s pojedinim obilježjima crkvenoslavenskoga književnoga jezika, iznimka je Natpis Marije Divice u kojemu pretežu crkvenoslavenske jezične crte.

            5. 2. Fonologija

            5. 2. 1. Znakovi za poluglas

            Znakovi za poluglas, jor i jer na kamenim se spomenicima bosanskohercegovačkoga područja ne pojavljuju redovito. Katkad se ne može posve pouzdano odrediti koji je to znak, tj. tvrdi ili meki poluglas. Stoga nije jednostavno odgovo