Datum objave:  23. 9. 2009   

Treći nastavak teksta.

            t?žde b(la)ž(e)na d(e)va prest(a)vi se k? g(ospode)ve ven(?)c? pr(a)vdi priem'ši – 2. novljanski brevijar 448b;

            i egda svr'ši sl(o)v(e)sa sie s(ve)tae mar'ta z'božne prestavi se ot sego mira – Ljubljanski brevijar 166c;

            v? t' ubo d(?)n? i b(la)ž(e)ni eusepii prestaviti se imeaše – Ivančićev zbornik 166r;

            t(e)be priležno m(o)lim? za d(u)šu raba t'voego im(e) r(ek?) koga d(?)ns? ot sego v(e)ka prestav(i)ti zapov(e)dal' esi – Klimantovićev ritual 113r.

            zovom? – sličan zaziv nalazimo u Tvrtkovoj darovnici braći Rajkovićima koja započinje istim riječima: Va ime Oca i Sina i Svetago duha amin. Az rab božji i svetoga Grgura a zovom gospodin ban Tvrtko.[1] Istu frazu nalazimo u povelji Stipana II. Kotromanića iz 1322. ili 1323. godine: Az sveti Grgur a zovom ban Stipan...[2]

            podružie – posebice na arhaičnost ukazuje leksem iz staroslavenskoga književnoga jezika u značenju žena, supruga, što potvrđuje da je Marija Divica bila supruga popa Dabiživa. Isti je leksem potvrđen u hrvatskoglagoljskom fragmentu Mučenje sv. Jakova Perzijanca (početak 14. stoljeća) podružie moe 1c, i u zborniku iz Berčićeve zbirke br. 5: I ne imiše čeda zane b(e)še pod'ružie ego neplodi – 21v.[3] Među staroslavenskim kanonskim spomenicima taj je leksem potvrđen u Suprasaljskom zborniku: rodiv? syny strada podružijW.[4]

            Srednjovjekovni su natpisi, također, značajni kao tekstovi u kojima je očuvana domaća antroponimija, mnogobrojna imena i prezimena onodobnih velikaša, ali i malih ljudi, najviše majstora kovača koji su izrađivali spomenike, ali i rodbine koja podiže spomenik. Stoga su ti tekstovi izvanredno vrijedno vrelo za proučavanje domaće antroponimije. Ta su imena skoro sva narodna slavenska ili kršćanska, a to vrijedi i za stolačke natpise: bolašin, božidara, đuren grubač, herak, ivan, juroe, marija, marta, mileta, milut, pavko, petar, radič, radoe, radivoi, radosava, radosav, ratko, stepko, stipan, vlač, vukac, vukosav, itd. Zanimljivost je, da se na stolačkim natpisima ime Stjepan p