|
Datum
objave:
18. 1. 2010
Stanovništvo Kijev Dola kroz povijest
Potraga za korijenima prezimena Boto, Botica vodi u Kijev Dol. Na internetskoj adresi https://ilijaboto.blogspot.com/ gospodin Ilija Boto, koji živi i radi u Kanadi a porijeklom je iz Ljubuškog ([email protected]) studiozno proučava korijene svoga prezimena. Zahvaljujući susretljivosti gospodina Ilije Boto preuzeli smo njegove tekstove iznimne vrijednosti, te ćemo ih ovog tjedna objaviti u rubrici Moja kamena knjiga. Također navodimo internetsku adresu vrela kako bi ga mogli izravno posjetiti. Možda bi neki od vas mogli saznanja gospodina Ilije Boto obogatiti korisnim informacijama? Opcija više. Fotografija: Crkva Sv. Roka u Trebimlji.
Selu Kijev Do posvećeno je puno prostora u ovome tekstu, jer se u dokumentima Botice najranije spominju u ovome mjestu. Na osnovu svih podataka koje sam sakupio, moje je mišljenje, da je ime roda Botica nastalo u Kijev Dolu, vjerojatno u šesnaestome stoljeću. Većina prezimena u ovome kraju nastala je od patronima, pa pretpostavljam da je to slučaj i kod prezimena Botica. Kako sam već spomenuo, Botu ili Boticu bi se moglo dovesti u vezu sa imenima : Bogdan, Bogoljub, Bogoslav, Božidar ili sl.
Rod istoga ili sličnoga imena mogao je, sasvim nezavisno, nastati i u drugim mjestima, u isto ili različito vrijeme. Nas zanima ovaj određeni rod, jer o njemu imamo puno podataka u izvornim dokumentima. S druge strane , slijedeći rodoslove, vidljivo je da danas ima puno potomaka ovoga roda.
Osvrnimo se za početak na podatke iz dva poimenična popisa za selo Kijev Do.
Prvi popis domaćinstava ovoga područja, čiji podaci su sačuvani, napravila je turska vlast, u porezne svrhe, nedugo nakon osvajanja ovoga prostora, 1475/77 g. Ovaj poimenični popis napravljen je u okviru hercegovačkog sandžaka. Kasnije je slijedilo još nekoliko sličnih popisa, a ovdje će biti navedeni podaci za popise iz 1475 i 1585 g. Za druge popise podaci nikada nisu prevedeni.
Podatke iz turskih deftera ( za popise iz 1475 i 1585 ) preveo je i obradio gosp. Ahmed Aličić.
Poznato je da u turskim popisima nisu korištena imena rodova, tj. prezimena.
Prema " poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1475/77", selo Kijev Do imalo je sedam domaćinstava, odnosno obiteljskih zadruga, a njihove kućne starješine bili su :
Ivko sin Ribaša
Pokrajac sin Grubača
Ostoja njegov sin
Brajina sin Grubača
Milan sin Novaka
Radosav sin Novaka
Vukosav sin Novaka
Plaćali su ukupno 235 akči poreza.
Vidljivo je da su prevladavala narodna osobna imena ( slavenska ). Tako je, uglavnom, bilo u cijeloj BiH.
Slijede podaci iz popisa izvršenog 1585 g., takođe u svrhu poreza.
Prema popisu iz 1585 g. u selu Kijev Do, zeamet Husejna, koje je pripadalo Popovu, imamo slijedeće stanje :
Baština Vučića, u posjedu Petra sina Mirkova
Baština Nikole, u posjedu Pribića sina Mirkova
Baština Radoja, u posjedu Pavala sina Cvitkova
Baština Radoja ( ili Radonje ), u posjedu Radice sina Andrijina
Baština Vukašina, u posjedu Nikole sina Mihovića
Baština Milana, u posjedu Petrije sina Pavalova
Baština Bogdana, u posjedu Radiča sina Nikolina
Baština Ivana, u posjedu Jake sina Nikolina
Baština Nikole, u posjedu Božina sina Nikolina
Stipan Cvitka
Radosav Andrije
Ivaniš Mirka
Marin Nikole
Paval Nikole
Ukupno su plaćali 1500 akči poreza.
Kako vidimo, u Kijev Dolu je 1585 živjelo devet obiteljskih zajednica, koje su posjedovale veća imanja, odnosno baštine. Baština je imanje koje je neki rod stekao od davnina. Osoba čije se ime spominje uz baštinu živjela je u većini slučajeva davno, nerijetko 100, pa i više godina ranije. To se vidi i na osnovu usporedbe popisa iz 1475 i 1585 g.
Tako npr. godine 1475 nalazimo Milana sina Novakova, a u popisu iz 1585 baštinu Milana u posjedu Petrije sina Pavalova. Vjerujem da se radi o istome Milanu. Budući da su se baštine dijelile, a i prelazile iz posjeda jednoga roda u posjed drugoga, ima i drugačijih primjera, gdje baština nosi ime po onome tko je trenutno posjeduje ili po ocu, odnosno djedu, osobe koja je posjeduje.
Obitelji koje su bile u posjedu baštine bavile su se ratarstvom i stočarstvom.
Osim obitelji na baštini, u Kijev Dolu je u isto vrijeme živjelo i pet navedenih obitelji sa vrlo malo obradive zemlje ( manje od kvote predviđene za oporezivanje ), a oni su se bavili uglavnom stočarstvom. Iako su popisani u Kijev Dolu, ovakve obitelji nisu bile toliko vezane uz određeno mjesto , nego su bile pokretnije, tragajući za boljim uvjetima.
Također je vidljivo da je, u usporedbi sa popisom iz 1475 g., značajno porastao broj biblijskih, odnosno svetačkih imena, u odnosu na narodna.
U popisu iz 1585-e g., kao potencijalni rodonačelnici roda Botica, čine se : Bogdan, po čijem se imenu zove jedna od baština, te Božin , sin Nikole, u čijem posjedu je bila Nikolina baština. Naravno, to je samo pretpostavka.
Prilikom popisa katolika u BiH, 1742 i 1768, nije obuhvaćeno ovo područje.
Što se tiče broja stanovnika u to vrijeme, od koristi je popis svećenika Marka Andrijaševića iz 1733 g., čiji podaci su dostavljeni u Vatikan. Iako se ovaj popis veže uz ime Marka Andrijaševića, on osobno nije bio nazočan prilikom toga popisa, jer je imao zabranu pojavljivanja na području pod turskom upravom.
Popisane su obitelji župa : Dubrave, Gradac, Trebimlja i Ravno.
Godine 1733 u Kijev Dolu, koji je pripadao župi Ravno, živjelo je šest obitelji, odnosno 51 osoba ( 32 odraslih i 19 djece ). Primjetan je pad broja domaćinstava u odnosu na popis iz 1585, što bi se moglo objasniti sa već opisanim prilikama, odnosno neprilikama, krajem sedamnaestoga stoljeća. Nedostatak je ovoga popisa, u odnosu na popise katolika u BiH 1742 i 1768 g., to što se ne navode imena i prezimena kućnih starješina. Ovo se poprilično može nadomjestiti podacima iz matičnih knjiga župa u Popovu, te župa sa šireg dubrovačkog područja, gdje su najčešće iseljavali.
Zasigurno su u Kijev Dolu 1733 g. živjeli rodovi : Botica, Rajič ( ević ) i Dubelj .
Gledano kroz tisućljetnu povijest, stanovništvo ovoga kra
|
|