Datum objave:  26. 1. 2010   

Tema kojom ćemo se ovoga tjedna baviti je: TAJNI ŽIVOT KAMENA: Plitare. Fotografije koje ću koristiti snimio je Stanislav Vukorep u sklopu svoje studije o hutovskim brdima. Baš na tim i takvim kamenim brdima teče i traje tajni život kamena. Ljudima vidljiv ali teže razumljiv, često skriven od pogleda ali stvaran, bujan i pupljiv ali ljudima manje važan. Tek kada u dokolici sjednete u svetost rijetke sjene na kamenu za vrijeme ljetne žege ili kada težaku sljeduje odmor, tek tada osjetite kako on, kamen, živi, tvori, razgrađuje, podržava ili osporava događaje, stvari i život oko sebe. Malo iza toga, počinjete osjećati taj tajni život kamena. Toga časa vi ste se primili na kamenu i on će vam podariti komadićak svog tajnog života kao nagradu. Kao da on mili, puže, nešto vuče ili nešto nevidljivo nekuda premješta. Zatim, taj život počinjete čuti, isprva kao neku nejasnu ciku, glas koji vam dođe niotkud ali tako i nestane, glas koga kao da niste ni svjesni, zatim kao buku opet nejasnu, potom k'o neki nestvarni razgovor stvari i bića svud oko vas i na kraju k'o grmljavinu, istina neodređenu i tajnovitu, ali sada već znate da je to tajni život kamena i svih stvari i živih bića pod njim, u njemu i na njemu. Dok slušate i osjećate taj tajni život ne smijete se pomjerati niti tom svijetu dodavati kakav drugi zvuk, jer je to svijet zatvoren u sebe i ima vlastiti imunološki registar svojih komponenti, nekompatibilnih s našim svjetovima; sa svijetom čovjeka koji je odavno izgubio interes za kamenjar i otišao za boljim životom! Ta i rijetki težak ili čobanin će domalo pokupiti svoje i poći domu, prepuštajući tajni život kamena sumraku što ovdje pada ranije, jer sunce zalazi za onu kosu gore i ne čeka se da se ono zabije na oštri vrh Matokita. Na slici: plitara.