Datum objave:  18. 11. 2009   

Tijekom austro-ugarskoga razdoblja u BiH (1878.-1918.) okupacijska uprava je nastojala zaustaviti jačanje srpskoga i hrvatskoga nacionalnog pokreta izoliranjem BiH od susjednih zemalja, suzbijanjem pojava srpsko-hrvatske suradnje, sprječavanjem modernoga institucionaliziranja

nacionalnih pokreta, zabranom nazivanja nacionalnim imenom kulturnih društava i gospodarskih nacionalnih institucija, nadzorom nad školama i novinama, te pokušajem uvođenja i afirmiranja bosanske nacije. Svoj stav protiv organiziranja domaćega stanovništva na nacionalnoj osnovi okupacijska uprava pravdala je tvrdnjom da ono pripada jednoj naciji i težnjom k sprječavanju vjerskih sukoba u BiH. U aktu Zemaljske vlade BiH upućenom Zajedničkom ministarstvu financija krajem listopada 1884. povodom zahtjeva mostarskih Srba za osnivanje pjevačkoga društva, kaže se da cjelokupno bosansko-hercegovačko stanovništvo pripada “jednom plemenu i jednoj naciji” pa zato treba u svim stvarima koje nisu strogo religiozne i crkvene suzbijati svaku “vještačku podjelu”, te svjetovna društva moraju biti pristupačna za pripadnike svih vjera i ne mogu nositi nacionalna imena.

Kasnije, nakon zadnjega rata u BiH, na jednom od kongresa bošnjačke Stranke demokratske akcije njezin ideolog Alija Izetbegović iznio je i obnovio ideju o bosanskoj naciji prema kojoj bi se stanovnici BiH nacionalno izjašnjavali kao “Bosanci”. Tako zamišljena bošnjačka prevlast nad drugim narodima u BiH realizirala bi se promocijom tri pojma u javnom životu BiH: bosanski jezik, bosanska država, bosanska nacija. Bilo je kasnije još više sličnih inicijativa s bošnjačke strane o potrebi stvaranja bosanske nacije.

U naše dane izjava njemačkoga veleposlanika u BiH Michaela Schmunka, o potrebi da se građani identificiraju s državom BiH kao jednom nacijom: “Najvažniji cilj ustavne reforme trebalo bi da bude da od BiH stvorimo naciju”, izazvala je različite reakcije u BiH. Srpski dužnosnici nazivaju njemačkoga veleposlanika nepoželjnim u BiH, hrvatski političari uglavnom ne komentiraju izjavu, dok bošnjački dužnosnici podupiru njegovu ideju nazivajući je plemenitom. “Oštro se suprotstavljam nastojanjima pojedinih diplomatskih krugova da pod svaku cijenu promoviraju princip unitarizacije BiH kao jedini mogući na putu k europskim integracijama, ignorirajući pri tome Ustav BiH, Deytonski sporazum i bit kompromisa koji je omogućio mir u BiH”, smatra predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik. “Schmunkova izjava predstavlja vrhunac te kampanje i neskriveno svrstavanje na stranu bošnjačkih unitarističkih krugova. BiH i njezini narodi već su predugo izloženi eksperimentu u kome se na njima iskušavaju neprimjenjive utopističke ideje i projekti nacionalnoga društva u kome bi dominiralo tzv. bosanstvo, a gdje bi njihovi višestoljetni nacionalni identiteti i kultura bili poništeni”, dodao je Dodik.

Njemački diplomat predložio je također još jednu inicijativu o uvođenju svojevrsnoga moratorija koji bi po njegovu mišljenju pridonio smanjenju etničkih podjela. Prema Schmunku u sljedećem desetljeću trebalo bi uvesti moratorij na nadijevanje etničkih prefiksa: hrvatski, srpski, bošnjački, službenim institucijama koje će se tek utemeljiti. “Vrlo se često novim institucijama pridodaje etnički prefiks. Mišljenja sam da to nije dobro rješenje. Ja sam prije za moratorij, od recimo deset godina. Znači nikakvo stvaranje novih institucija koje imaju etnički prefiks. Mislim da bi i to u sljedećih deset godina moglo pomoći stvaranju povjerenja”, izjavio je Schmunk. Upitan što s ostalim institucijama, koje u imenu nose nacionalni predznak i danas službeno funkcioniraju, Schmunk je kazao kako taj problem valja riješiti kroz ustavnu reformu u BiH. “Te su institucije već ugrađene u sustav. Taj problem želimo riješiti u ustavnoj reformi i sada ga ne želimo doticati. Ali, u međuvremenu se stvaraju nove institucije. Možda bi se jednim džentlmenskim dogovorom moglo usuglasiti da se uz te institucije ne pojavljuju riječi hrvatska, niti bošnjačka ili srpska”, dodao je M. Schmunk.

Kako međunarodni diplomati pripremajući se za svoj poziv nužno savladaju leksikon temeljnih pojmova politike, u kome se navodi kako je narod (engl. people, njem. Volk, franc. peuple) skup državljana kao nositelja suverenosti, dok je nacija (engl. nation, njem. Nation, franc. nation) u svom klasičnom određenju stabilna i posebna globalna zajednica koja sebe konstituira kao politički suveren narod i prema tome raspolaže teritorijem, zasebnom kulturom i autonomnim gospodarskim životom nameće se dvojba jesu li u sadašnjoj BiH stvarno samo Srbi nacija radi postojanja RS, Bošnjaci stvarno narod u Federaciji BiH i Hrvati načelno narod u FBiH. Ako je to tako, a čini se da jest, je li onda stvarni cilj međunarodne zajednice stvoriti bosansku naciju samo na prostoru FBiH ali i ne na prostoru cijele BiH kako se provocirajući i testirajući javnost BiH povremeno lažno i manipulativno očituju međunarodni diplomati u BiH. Zadovoljna postojećom podjelom BiH na RS i FBiH bošnjačka politička elita, pored međunarodne zajednice, također, priželjkuje izgradnju bosanske nacije na prostoru FBiH, u čemu im postojeći politički i medijski položaj hrvatskoga naroda u FBiH ide na ruku. Ali ta nada, kazano je, kao mnoge bosanske nade neće održati obećanja. Naprotiv, svakim danom, sve više, ona siromaši mogućnosti njezinim narodima da BiH osjećaju svojom zemljom. Tko se vozi na kolima nade, ima siromaštvo za suputnika.