|
Datum
objave:
17. 11. 2009
VEĆ VIĐENO, autora Željka Raguža; Gdje je dvoje, trećem mjesta nema
Izvor: Knjiga "VEĆ VIĐENO", autora Željka Raguža, izdavač "Crkva na kamenu", Mostar, 2009. godina.
Drugom svjetskom ratu SAD i Velika Britanija podupirale su četnički pokret od 1941. do 1943. god. U zimu 1943. god. saveznici su počeli pomagati Titove partizane. U 1944. god. broj partizana u Srbiji porastao je s 22.000, koliko ih je bilo u 1943. god., na 204.000. Partizanski vođa Tito zatražio je četničku suradnju ponudom amnestije 17. kolovoza 1944. U rujnu te
godine kralj Petar II. pod britanskim pritiskom pozvao je četnike da se pridruže partizanima. Najveći broj četnika poslušao je kralja i prešao na partizansku stranu. Između 21. studenog 1944. i 15. siječnja 1945. Tito je ponovno pozvao četnike na suradnju i ponudio amnestiju nakon čega je partizanski pokret u Srbiji doživio nagli lažni rast. Na susretu Staljina i Churchilla u Moskvi 9. listopada 1944. zaključen je sporazum o podjeli interesnih sfera u Jugoslaviji (50:50%) od naroda prozvan kao "fifti-fifti nagodba". U Jalti, na Krimu od 4. do 11. veljače 1945. održanje drugi sastanak Roosevelta, Staljina i Churchilla. Odlukom na Jalti AVNOJ je morao u svoj sastav uključiti zastupnike Skupštine Kraljevine Jugoslavije iz 1938. god. Na taj način odlučeno je da se stvori zajednička vlada od partizana i pristalica kralja Petra. Ovakav slijed događaja imao je za posljedicu uključivanje četnika u komunističke upravne i političke strukture. Tijekom zadnjeg rata u BiH bošnjački vođa Alija Izetbegović nastojao se identificirati s Titom. Ratnu situaciju i događaje u BiH pokušao je prikazati sličnom onoj iz Drugog svjetskog rata. U "Domu Armije" pred polaznicima seminara Uprave za moral Štaba Vrhovne komande Armije BiH 9. prosinca 1993. Izetbegović je rekao: "Dakle, na sceni imamo ponovno četnike i ustaše, ali u puno gorim izdanjima nego ranije. Imamo i treću vojsku, našu narodnu vojsku. Ja kažem našim vojnicima: Budite kao partizani u prošlom ratu" (Alija Izetbegović, Čudo bosanskog otpora, Sarajevo 1995., str. 14). Nakon velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH u zimi 1993. god. SAD i Velika Britanija u jednom dijelu mijenjaju dotadašnji odnos prema ratnim stranama u BiH. Takve promjene dovest će do potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. god. i podjele BiH na dva entiteta (49% RS i 51% FBiH). Daytonski sporazum pod američkim i britanskim pritiskom za svoju osnovicu imao je suvremeni sporazum između "četnika" iz RS i "partizana" iz FBiH. Ovakve događaje neki tumače postojanjem zavjere ili manjkom morala u međunarodnoj politici. Radi se o kontinuitetu interesa koji se temelje na procjeni da se kontrola u široj regiji najbolje može ostvariti podrškom Srbiji, demokratiziranim četnicima u RS i navodnim partizanima u FBiH. U zadnjih nekoliko mjeseci traje proces uspostave vlasti nakon posljednjih prošlogodišnjih izbora u BiH. Izborima su prethodile ustavne promjene koje su kako je to naglašeno od međunarodne uprave u BiH trebale osigurati konstitutivnost svih triju naroda na cijelom prostoru BiH. Na žalost, pokazuje se da smo od najavljene ravnopravnosti naroda u BiH još daleko. Dopredsjednik RS Ivo Tomljenović posljednjih je dana više puta prosvjedovao zbog potpune isključenosti iz procesa odlučivanja u ovom entitetu, riječima: "Čavićeva sam ikebana." Tomljenović je također istaknuo da će pokrenuti inicijativu za promjene Ustava RS koje bi smanjile neograničene ovlasti predsjednika RS. Srpska demokratska stranaka (SDS) predsjednika RS Dragana Čavića Tomljenoviceve izjave nazvala je napadom na ustavni poredak RS: "Neprihvatljivo je bilo kakvo i bilo čije otvaranje pitanja izmjene Ustava RS..." Kao i
|
|